Konsolidirana mega-satira o gradu, crkvi, politici, narodu i svetoj borbi protiv adventske radosti.
U nekim gradovima Advent znači radost, smijeh, gužve, klizanje, kuhano vino, lampice i vesela djeca na ledu.
U Đakovu – Advent znači ratno stanje.
Ne ono simbolično. Pravo, punokrvno, poluslužbeno ratno stanje između: Crkvenih glavešina koje imaju decibelometar u srcu, grada koji ima hrabrost samo onda kad se slika, organizatora koji se boje i lopte i lopate, građana koji se svađaju jedino u komentarima, klizališta, jedinog igrača koji nije kriv ni za što, ali ga se tretira kao sotonu s agregatom.
Jer u Đakovu nije problem Advent. Nije problem ni Klizalište. Problem je što netko želi biti sretan na pogrešnom mjestu.
A pogrešno mjesto je- TRG: Da, Najsvetiji od svih trgova. Meka za šetnju, raj za maćuhice i beton, utočište za sve koji žele mir, tišinu i idealno – grad bez ljudi.
Trg, koji po zakonu pripada gradu, a po običaju – pripada onima koji su navikli odlučivati sve, posebno ono što nije njihov posao.
🔔 PRVO POGLAVLJE: SVETI RAT PROTIV AGREGATA
U Đakovu agregat nije stroj. Agregat je simbol. simbol razvrata, simbol nepoštivanja, simbol preglasnih radosti, simbol činjenice da se djeca smiju, simbol opasnosti da se netko usudi uživat.
Jer po objavljenim pričama –buka agregata adventskog klizališta toliko je strašna da se:“ne može spavati. ”Nije jasno spavati – kada?Po danu?Po popodnevu?Po noći? Po punom mjesecu?Možda problem nije agregat, nego savjest.
Ali dobro – priča ide dalje:svećenici su, navodno, prije par godina ZAUSTAVILI kamion s opremom za klizalište. Vizualno: Scena iz filmova. Kamion ide.Svećenik ispred. Ruke u zraku. Kamion stane. Led se rastopi. Djeca zaplaču. Advent se preseli u dvorište.
Toliko drame oko leda – da bi čovjek pomislio da ga se proizvodi u Vatikanu.
🕯️🕯️DRUGO POGLAVLJE: GRAD KOJI SE BOJI VLASTITOG TRGA
U drugim gradovima lampice se pale krajem studenog. U Đakovu se pali samo živci građana.
I dok drugi gradovi imaju sve spremno – Đakovo ima sastanke. Ne jedan. Više njih.Crkva: “Bučno je.”Grad: “Može, maknut ćemo.”Crkva: “Ne sviđa nam se agregat.”Grad: “Nema problema, selimo.”Crkva: “Ni kamion nije dobar.”Grad: “Selimo i njega.”Crkva: “Ni ljudi nam ne odgovaraju.”Grad: “Šta ćemo s ljudima?”Crkva: “To još rješavamo.”
U Đakovu je glavni problem Adventa –što postoji. I što je vidljiv. I što na trenutke — donosi veselje. A veselje? U Đakovu je to jako, jako škakljiva kategorija.
🕯️🕯️🕯️TREĆE POGLAVLJE: GRAĐANI – JUNACI TIPKOVNICE
Građani Đakova su hrabri. Na Facebooku.U komentarima su sposobni: prozvati svećenike kriminalcima, proglasiti grad nesposobnim, poslati Advent “u Bosnu”, optužiti sve za sve, zaključiti da je sve “jadno, jadnije svake godine”, oglasiti da idu “u Osijek, Slavonski Brod, Pečuh”, dramiti o maćuhicama, vjevericama, plakati o djeci, psovati dvorišta, slati memove.
Ali kad treba:izaći, pitati, organizirati se, zahtijevati, promijeniti nešto, GLASATI…onda nastaje adventska tišina.
Građanin Đakova najhrabriji je kad ima 4G signal i tipkovnicu masnu od čvaraka.
Advent da, al’ tamo negdje…daleko…da ne smeta…da ne postoji…ali da ga imamo. Mirna srca. Tiha noću. U dvorištu. Besmislenog.
KRONOLOGIJA ĐAKOVAČKOG APSURDA
Grad želi Advent. Crkva kaže: može, ali bez života. Građani kažu: sve je jadno. Grad kaže: slušamo sve. Nitko nije zadovoljan. Advent se seli u dvorište. Facebook eksplodira. Klinci plaču. Svećenici spavaju. Grad se slika. Maćuhice ostaju netaknute. Vjeverice ide u gradski toalet. Đakovo nastavlja biti Đakovo.
Prava istina nije da svećenici mrze Advent. Niti da Grad mrzi građane. Niti da građani mrze sve.
Prava istina je da je Đakovo malo mjesto s prevelikim ega-strukturama. U malim mjestima svaka odluka je rat. Svaka promjena – sablazan. Svaki glasniji agregat – eshatologija.
A najveći grijeh nije buka. Nije klizanje. Nije kuhano vino. Nije lampica. Najveći grijeh je – veselje bez dopuštenja. U gradu gdje se sve mora pitati one koji se nikad ne pitaju “što narod želi”.
Ulaz će biti iz Ulice pape Ivana Pavla II. i bit će ukrašen blagdanskim lampicama te drugim svjetlosnim efektima, dok će okolne zgrade, prošlog ljeta obrasle bršljanom, pružiti zaklon od vjetra – jedne od najvećih zamjerki prethodnoj lokaciji. Tako kažu u stranci. Vjetar. Bura.
I zato, dok se Osijek, Zagreb i Vinkovci igraju svjetlima –Đakovo se igra moći. A moć, kako znamo, nikada nema smisla, ali uvijek ima posljedica.
ĐAKOVO direkt
