
Kad Vrhovni i duhovni vođa Anun digne obrvu, cijeli dvorski aparat se ukoči, a lajkačka straža stupa.
Nova zapovijed: klikni sviđa mi se na tatinu propagandnu stranicu – jer to više nije samo “like”, to je partijska prisega. Stranica sama piše sama sebi preko ChatGPT-a, pa rečenice zvuče kao da ih je sastavljao pijani školarac u zadršci, a ne gradski dužnosnik.

Ali tko još pita za stil kad se u ovoj provincijskoj verziji Sjeverne Koreje inteligencija mjeri u lajkovima po glavi kućanstva.
1.300.000 € – SVETI BUDŽET ZA SVETI ASFALT
Dok se “vojska lajkova” mobilizira, proračun se melje: 1.300.000 € u 20 mjeseci – oko 100.000 € mjesečno – preusmjereno je Ivaničiću za “radove” koji izgledaju kao da ih je valjao traktor s čepovima na gumama.
Asfalt grbav kao Anunova gramatika, ali račun ravan kao pistacija: plaća se uredno, bez ijedne kvrge.Za koga je to? Za građane?


Ma ne. Za Galica, Marina i njihovu betonsku klikarašku simfoniju.Gradske ulice su pretvorene u mrežu privatnih bankomata, a svaka rupa na cesti nosi etiketu: “sponzorirano vašim porezom”.
LAJK – VALUTA NOVOG REŽIMA
Pogledajte popis onih koji su “morali” stisnuti lajk i vidjet ćete cijeli koruptivni rodoslov:rodbina, kumovi, podobnici, lokalni fićfirići.Svi redom moralno musavi, a javno glume svece.Klik je novac, a klik je i poslušnost – mala, digitalna kapitulacija pred tatinom vlašću.

Tko ne lajkne, taj je izdajnik.
KIM JONG ANUN – DIKTATOR U GRBAVOM ASFALTU
Antun piše kao da se bori s tipkovnicom na otvorenom ratištu, a podanici klimaju kao jeftine kineske solarne figurice.Jedina raketa koja je poletjela u ovom režimu je budžetska – 1.300.000 € – lansirana iz džepova građana ravno u privatne džepove.
Popisi lajkova na službenim gradskim i “nezavisnim” stranicama sve češće izgledaju kao registar dvorske svite: obiteljski klanovi, podružnice gradske uprave i nekoliko vjernih “građanskih” profila koji uvijek prvi kliknu.
