U zemlji gdje pamet odavno pase po tuđim njivama, rodio se novi pothvat slavonskog genijalca: kupnja vlastite zemlje europskim novcem. Bravo, majstore.
15.000 € za “kupnju” dvije parcele i sadnju lješnjaka.
Papir kaže: razvoj sela.
Stvarnost šapuće: muljaža s rodijakom i blagoslovom iz općine.
Zemlja je navodno bila “tuđa”, ali svi u selu znaju čija je bila.
Jer kad rodbina proda rodbini, a papir zapiše drugo prezime – eto ti seljačke inovacije za EU fondove.
Druga verzija:
Zemlju godinama koristio, općina mu proda, a on kaže: kupio sam novo zemljište!
“Uzeo sam ženi krumpir iz špajze, prodao ga susjedi i kupio nazad na akciji.”!?
Imovinska kartica?
Prazna ko državna blagajna u prosincu.
Nema ni slova o EU novcu.
A zakon kaže – mora biti.DO KAD MISLITE GRABITI?
Ali tko još u HDZ-ovim nasadima sadi zakone?
Zasadili su lješnjake, a posjekli povjerenje.
Piškorevci možda imaju lješnjake.
Ali institucije?
One su orasi – tvrdi, prazni i nedostupni.
UZ TO SVE NIJE ODRZAVAO!!
Ako si ti morao raditi da zaradiš 15.000 €,
a netko je to dobio jer je muljao s papirima i rodbinom –
reci to javno.
To se zove subvencijska prijevara.
Kazneno djelo.
Zatvor. Povrat s kamatom.
Isključenje iz natječaja.
I još gore – seljačka sramota.
Što se ne smije?
ĐAKOVO direkt
