Sad, kada mu tekstove piše ChatGPT, Galić misli da je pronašao rješenje.
No… nije računao na to da papir ne zaboravlja – a ni Facebook.
Dok se Antun Galić, dogradonačelnik Đakova, hvali mjerama i brigom za građane, stvarnost u njegovoj obitelji pokazuje sasvim drugačiju sliku.
Donosimo osvrt sugrađanina koji je poslao pitanja gradonačelniku i dogradonačelniku:
Ako još ima netko u Đakovu tko prima 400 eura, neka se javi Antunu. Možda ga zaposli kao novog sestrića u Muzeju.
U Đakovu je transparentnost očito sezonski posao – radi do Vezova, pa ide na kolektivni godišnji. A građani? Oni mogu samo nagađati tko pije, a tko plaća.
Grad je potpisao milijunski ugovor, potom i aneks. Na fotografijama – valovita, šarena i neuredna fasada. Građani s pravom pitaju: tko ovdje drži nadzor i gdje završava naš novac?
Tako Galić vodi grad – ucjenom, osvetom i prijetnjom najslabijima.
Zato i jesu sami. Zato i nemaju partnere.
Jer nitko normalan ne želi imati posla s bahatim sitnim tiraninom.
Dakle, rezultat osam godina Antuna Galića – grad koji tone. I to ne polako, nego ubrzano.
U tom razdoblju iz Đakova se iselilo više od 4000 ljudi. Toliko o “razvoju” i “uspjesima”.
I sad, nakon svega, čovjek ima obraza – ili bolje rečeno, muda – pisati protiv drugih i hvaliti sam sebe. Najjače od svega – u svojim “uspjesima” ide 16 godina unazad, jer novijih nema.
Jedino je sigurno – bez pritiska javnosti i zajedničkog nastupa mještana, ovaj će se problem gurati pod tepih. A dok institucije šute, Kuševac polako postaje simbol zatrovane svakodnevice Slavonije.
Za sada ostaje poražavajuća činjenica: u samo 15 dana mjerenja zrak u Kuševcu prekršio je zakonske norme više puta nego što bi smio u cijeloj jednoj godini.
A da stvar bude tragi-komična, hvali se ulaganjima u vatrogastvo kao da je iz vlastitog džepa platio. Vozila, oprema, domovi DVD-a — sve to ionako ide iz gradskog proračuna, iz našeg novca, ne iz njegove obiteljske škrinje. No, Antun je majstor da javne pare predstavi kao privatnu dobrotu.
