
Trg Antuna Galića, povodom obilježavanja ovog spektakularnog događaja održati će se i svečani mimohod u čast ANTUNU GALIĆU.
Niti jedan pravi domoljub ne maše zastavom svaki dan, niti jedan pravi vjernik ne ponavlja Boga na svakoj drugoj rečenici. Oni to žive. Tiho, dostojanstveno, bez samoreklame. Ali naš Antun Galić ne spada u tu kategoriju. On svoju vjeru i domoljublje nosi kao jumbo plakat, od statusa do statusa, od sjednice do govora.

I tako se Antun pretvorio u većeg kršćanina od Pape, većeg mučenika od Stepinca i većeg pravednika od svih proroka.
Sutra će, ovim tempom, zatražiti da ga oslikaju na ikonama, da se procesije okreću oko Piškorevaca i da mu se na izborima priređuju beatifikacije, a ne obična glasanja.
A u stvarnosti? Još jedan aparatčik koji vjeru i domovinu koristi kao zaštitni znak za poslovne aranžmane, natječaje i povlastice.
Zapravo, što više govori o vjeri, to više ljudi osjete miris privilegija. Što više spominje domovinu, to se više računa prelijeva na konta “svojih”. I što više proziva druge, to se više pravda sam.

Građani znaju: pravi vjernici i domoljubi rade, šute i pomažu. Oni nemaju vremena za predstave. Oni ne pišu statuse u kojima traže da ih netko doživi kao svece.

Svi koji se usude reći išta protiv Antuna Galića – odmah nisu Hrvati, odmah lažu, odmah su neprijatelji. Tako barem kaže on i njegova ekipa. Ali problem je što dokazi, papiri i činjenice govore drugačije. A protiv dokaza nema molitve, ni zastave, ni statusa. Upravo zato uskoro donosimo veliku analizu političkog djelovanja Antuna Galića – da svatko sam vidi gdje završava priča o “vjerniku i domoljubu”, a gdje počinje gola istina.