Hrvatska, zemlja čuda. Kod nas ako si električar, možeš sutra biti direktor vodovoda. Ako si veterinar, vodiš ergelu. Ako si konobar, sutra si gradski pročelnik. Sve može, sve ide, samo da si u pravoj knjižici članova.
Upravljanje javnim poduzećima u Hrvatskoj često otvara pitanje: treba li direktor biti stručnjak za djelatnost kojom se poduzeće bavi ili prvenstveno menadžer koji zna organizirati posao?
Tako je i u slučaju Đakovačkog vodovoda d.o.o., gdje na čelu tvrtke sjedi diplomirani inženjer elektrotehnike Ivan Kočiš. Njegovo formalno obrazovanje i iskustvo temelji se na elektroenergetici, automatizaciji i solarnim sustavima, a ne na hidrotehnici ili vodnom gospodarstvu.
Gdje se struke dodiruju?
Automatizacija i daljinsko upravljanje – suvremeni vodovodni sustavi koriste SCADA sustave, senzore i daljinska očitanja potrošnje. To je područje gdje elektrotehničar može imati prednost pred hidrotehničarem.
Energetska učinkovitost – pumpe i crpke troše goleme količine električne energije. Upravljanje tim procesima kroz energetske optimizacije i korištenje obnovljivih izvora (npr. solarnih sustava) također je povezano s njegovom strukom.
Digitalizacija – projekt pametnih vodomjera u suradnji s Hrvatskim Telekomom upravo je primjer gdje su elektroinženjerska znanja došla do izražaja.
Gdje nastaje jaz?
Hidrotehnika i zdravlje vode – planiranje mreže, zaštita izvorišta, proračuni gubitaka, kvaliteta pitke vode – to nisu područja elektrotehnike.
Upravljanje resursima – voda je javno dobro, s brojnim ekološkim i zdravstvenim aspektima koje zahtijevaju znanja iz građevinarstva, kemije i biologije.
Investicijski ciklusi – projekti aglomeracije i proširenja mreže financirani EU sredstvima zahtijevaju specifična znanja o vodnim resursima i propisima.
OVDJE dolazimo do problema jer već godinama je u javnom prostoru da je Đakovački vodovod dobio kazne za projekte aglomeracije, direktor Kočiš godinama krije dokumentaciju.
Može li električar voditi vodu?
Formalno, direktor trgovačkog društva ne mora biti stručnjak za temeljnu djelatnost tvrtke. Njegova je zadaća da koordinira ljude i resurse, a stručne poslove obavljaju inženjeri unutar tvrtke. S te strane, Kočiš može biti uspješan menadžer.
Međutim, iskustvo u Hrvatskoj pokazuje da imenovanja često nisu vođena stručnim kriterijima, već političkim odlukama. Time se otvara pitanje odgovornosti: što ako odluke koje se tiču strateških resursa donosi osoba bez izravnog iskustva u toj djelatnosti?
Što može poći po zlu, a navodno i je…?
Nedovoljno razumijevanje specifičnih rizika vodoopskrbe. Prevelik naglasak na tehnologiji, a zanemarivanje hidrotehničkih i zdravstvenih aspekata. Politizacija imenovanja koja dovodi do gubitka povjerenja građana.
Bitno za istaknuti da nije bilo natječaja tako da drugi kandidati nisu imali priliku!
Ali nema veze – jer kod nas sve drži politika. Ako treba, sutra će na čelo vodovoda doći bravar. On barem zna što znači “cijev”?!
Nije jasno što se događa sa kaznama, ali šutnja vlasti govori dovoljno.
ĐAKOVO direkt
