Kad se proračun peče na laganoj vatri, mast pliva do zadnjeg računa.
U Đakovu se ne zna tko bolje jede – svinje u poduzetničkoj zoni koje još čekaju ogradu, ili gradski oci koji su već odavno ušli u kulinarsku legendu. Na meniju dana: DIAS GRUPA j.d.o.o., specijalitet kuće „Ostali nespomenuti rashodi“ i reprezentacija, cijena – sitnica, 42.170,13 eura.
To ti je, dragi građanine, 3.514 eura mjesečno, ili – ako voliš precizno – 115 eura dnevno.Znači, svaki dan – jedan ručak manje za tebe, jedan račun više za njih.I sve to u restoranu bez adrese, ali s odličnim ocjenama na Google Transparentnosti.
Juha dana: papirnata, gusta i bez pokrića
Ekonomska klasifikacija 3299.Šifra za „ostali nespomenuti rashodi“ – prijevod: nema pojma što je, ali ide van iz blagajne. A tko jede?Pa isti oni koji su se prije par mjeseci kleli da “svaka kuna ima ime i prezime”. Ima, samo se teško čita kad je zamazano gravče na tavče.
Glavno jelo: proračun na ražnju
Kad malo prolistaš transparentnost, vidiš da Grad Đakovo dijeli eure prema starom receptu:prstohvat DIAS-a, mrvu građevine, šaka šutnje i puno javne love. Dok se građani pitaju gdje su igrališta, gdje je zona, gdje su radna mjesta – negdje između računa i računa klizi odgovor: „u pripremi“. I tako već godinama – slow cooking verzija razvoja grada.
Desert: šutnja s preljevom od cinizma
Za kraj, desert kuće – mousse od šutnje.Jer kad netko pita: „Što je to DIAS radio za 42 tisuće eura?“, iz kuhinje dolazi odgovor:„To su ostali nespomenuti rashodi. “U prijevodu: nismo ni mi sigurni, ali fino je bilo.
Papir ne zaboravlja. Samo se u Đakovu već godinama trude da narod zaboravi brojke.A kad zbrojiš sve „male stavke“, dobiješ veliki račun – onaj koji plaćamo svi. Zato, ako tražiš gdje se u Đakovu najbolje jede, ne idi u restoran. Idi na iTransparentnost – tamo se servira pravi meni. Bez konobara, bez računa, ali s ukusom moći.
U Đakovu, restorani rade sezonski.Ali gradska menza – ona radi 365 dana godišnje, i to bez prekida, čak i kad je post.
Na meniju su poznati specijaliteti: DIAS paprikaš – 42 tisuće eura javne aromatike, MLR gulaš – 20 tisuća eura, fino kuhano do zadnjeg centa, Loora X carpaccio – 20,5 tisuća eura, tanko rezano i servirano s „transparentnim preljevom“. Sve skupa 82.682 eura — taman za gradsku Michelin zvjezdicu.
Papir ne laže – on samo deblja. A Đakovo, čini se, ima najbolju gastronomsku scenu u državi.U gradu gdje se radnici guše u minimalcu, gradski proračun se topi kao maslac na suncu. Sve je uredno – datum, OIB, iznos – taman da se sutra ispiše kuharica: “Đakovački vodič kroz fine troškove – 20 mjeseci javnog uživanja.”
Tko kuha, tko jede, a tko pere tanjure?!
Tri jela, tri kuhara: DIAS, MLR i LOORA X. Zajedno skuhali 82.682 eura javnog gulaša u dvadeset mjeseci.Recept je jednostavan: malo fakture, prstohvat šutnje, i obavezno začiniti s rečenicom –„U skladu s planom rashoda.“
Pizzeria Slavonija, Restoran Lipizzano – lagana gradska prehrana
Nisu svi u Đakovu na istom jelovniku. Dok se neki hrane proračunom na žlicu – 10, 20 ili 40 tisuća eura po turi – ima i onih koji se zadovolje laganijom, „dijetnom“ varijantom gradske potrošnje. Ovdje govorimo o malim računima, skromnim, gotovo neprimjetnim. Oni ne izazivaju naslovnice.
Tu je, recimo, BRIVE j.d.o.o. (Lipizzano)– ukupno 4.244,67 €, razlomljeno u osam malih uplata. Najveća: 3.324 €, a ostale – tek simbolične, po 20, 50 ili 60 €. Zatim pizzeria Slavonia – samo 162,50 €, službeno za „reprezentaciju“. Možda kava i mineralna, možda sastanak gdje se više pričalo nego jelo. Ali i to je trošak, jer svaka „reprezentacija“ ima svoju kalorijsku vrijednost – ako ne za stomak, onda za račun.
U vremenu kad se gradska blagajna ponaša kao švedski stol — gdje svatko uzima koliko može progutati — postoje i rijetki primjeri umjerenosti. Mali računi, tihi troškovi, gotovo neugodno pristojni iznosi. To su ti “siromašni rođaci” gradske kuhinje.
Kad bi svi gradski dobavljači imali apetit kao ovi, Grad bi danas imao i zonu, i cestu, i rasvjetu,a možda bi i pokoji račun stao u jedan Excel red. Ali ne – neki vole pojesti cijeli budžet, pa još i desert. Zato hvala ovima koji su dokazali da se može i drukčije –da se može surađivati s Gradom, a da se ne prežderava.
GASTRO PARADOKS — KAD PRIVATNI RESTORAN IMA VIŠE PROMETA OD GRADSKIH MILJENIKA
Zanimljiv podatak: Restoran Lipizzano imao je 2024. godine 1.317.858 € prihoda, gotovo dvostruko više nego Loora, gradski miljenik koji redovito puni iTransparentnost računima. Dakle, ispada da oni koji manje jedu iz proračuna – više rade na tržištu.
Dok se “Looraši” i slični goste javnim projektima, Lipizzano puni stolove gostima, a ne fakturama. Bez natječaja, bez političke zaštite, bez “ostalih nespomenutih rashoda”. Samo rad, promet i – očito – zdrav apetit. Dakle, Loora jede iz proračuna, a Lipizzano – od vlastitog rada. Jedni kuhaju PR, drugi prave ručak.
Papir ne zaboravlja, samo mu raste apetit. A kad dođu izbori, menza se privremeno zatvara – dok se ne presloži kuhinjsko osoblje.
Jer u Đakovu, kao i u svakoj dobroj kuhinji, ništa se ne baca. Ni mast, ni ime, ni račun. Zato dragi građani ako želite dobro papati znate gdje trebate ići!
ĐAKOVO direkt
