Zapošljavanje u školama?
U većini Hrvatske to je kao da pokušavaš upisati dijete u vrtić — mukotrpno, bolno, i postoji 50 drugih prije tebe.
U Đakovu? To je kao da si na VIP listi kod Barmena Iz Pakla — svi čekaju, ali ti ulaziš ravno, bez jakne.
Glavna zvijezda ove znanstveno-političko-pedagoške bajke: Antonija Grubeša.
Po danu vijećnica, po večeri pedagoginja, po noći — simbol lokalne teleportacije.
Zaposlena u OŠ Satnica Đakovačka brzinom kojom se šalje GIF u Viber grupu mame i tetke.
Ali da ne bude dosadno — zapošljava ju ravnatelj Mario Plavčić, koji je, pazi sad, sjedio s njom u istom Gradskom odboru HDZ-a Đakovo, vjerojatno još i dijelio sendvič na pauzi između “točke 3.1” i “točke 3.2”.
Da je ovo film, zvao bi se “Fast & Furious 11: Kadrovska osveta”.
Da je ovo dokumentarac — bio bi zabranjen maloljetnicima zbog scena političke golotinje.
Ali ovo je stvarnost. Hrvatska. Đakovo. Osnovna škola.
Natječaj raspisan 13. listopada.
Izbori održani 9. studenoga.
Rezultati potvrđeni 12. studenoga.
Zapošljavanje — 10. studenoga.
Da, točno između – kao mortadela između dvije kriške političkog sendviča.
Ako ste ikad pomislili da vas nešto u životu ide brzo — podsjetimo se: netko je u Đakovu dobio posao prije nego što je DIP rekao “rezultati”.
DIP je još printao tablice, a ugovor je već bio vlažan od tinte.
Antonija Grubeša, nova pedagoginja — donedavno radila u OŠ Malonžece.
Mario Plavčić, ravnatelj — donedavno… pa, ravnatelj.
Oboje sada kolege u Gradskoj stranci i, gle čuda, u kadrovskim koreografijama koje bi posramile i balet HNK.
Kažu, sve je bilo po zakonu.
Naravno.
I crna ovca je ovca — ali to je ne čini kravom.
U školi gdje se odluke donose brže nego što dijete kaže “zaboravio sam papuče”, očito postoji tajna tehnologija.
Nije AI, nije blockchain — to je SI: Stranačka Inteligencija.
U njoj nema procesuiranja, samo “povezivanja”.
Ne računa se koliko znaš, nego koga znaš.
Ne vrednuje se iskustvo — nego “iskaznica”.
U državi gdje ljudi s diplomama čekaju po šest mjeseci da ih netko uopće primi na razgovor, Antonija dobiva posao u 24 sata.
To nije zapošljavanje.
To je hakeraj realnosti.
To je kao da si naručio mobitel iz Kine, a dostavljač ti ga ubacio kroz prozor prije nego što si kliknuo ‘kupi’.
I kad sve završi, kad se tinta osuši, kad se stisne ruka i stavi rukopis na papir — sve bude „po zakonu“, ali ni jedan zakon ne zna objasniti zašto se sve to događa točno jedan dan nakon izbora, s ljudima iz istog stranačkog odbora, u školi koju vodi jedan, a zapošljava drugu.
Naravno, netko će reći — to su samo slučajnosti.
Da. Kao kad lopta slučajno uđe u gol u 93. minuti, protiv ekipe čiji predsjednik sjedi u savezu, a sudac navija za njih od djetinjstva.
Čisto k’o suza.
Đakovo nas uči da je jedino brže od interneta — zapošljavanje koje slijedi točno nakon izbornog legitimiteta.
Znači, taman kad si prestao čestitati pobjednicima — netko već ima posao.
Za kraj, poruka za roditelje:
Ako želite dijete upisati u školu u Đakovu — nemojte ići preko e‑Građani.
Imajte člansku iskaznicu. Ili barem člana.
ĐAKOVO direkt
