Nova boja, stari problemi – voda curi, a nadzor šuti
Tek obnovljeno kino Đakovo već se može prijaviti na filmski festival — u kategoriji „Građevinski horor: Povratak vlage“. Na fasadi, tik ispod nove limarije, voda nesmetano teče niz zidove, ostavljajući tragove kao suze nakon loše investicije. I to ne kišom od jučer, nego godinama naučenim ponašanjem — voda uvijek pronađe slabog izvođača.
Na prvi pogled, sve je novo: boja, lim, sjaj, dojam. Na drugi – sve što ne valja vidi se i bez građevinske struke. S gornjeg ruba zgrade kiša se slijeva ravno niz fasadu, dok limarski rubovi, umjesto da štite zid, samo ukrašavaju grešku. Okapnica ne postoji, brtvljenje ne dihta, a padovi su napravljeni protiv fizike.
Stručno objašnjenje za one koji još vjeruju u pravilnike
Limarski završetak mora imati pad prema odvodu, a ne prema fasadi. Okapnica mora odvesti vodu barem 30 mm od zida, da se ne ispire žbuka. Spojevi moraju biti zaptiveni brtvilom ili preklopom. Nadzor mora biti prisutan, ne samo potpisan. Ovdje nije zakazala samo izvedba. Zakazala je i logika, i sustav kontrole. Jer kad fasada plače već u prvim mjesecima, jasno je da nije problem kiša, nego mentalitet “ajde, to je samo kino”.
Na ovom spoju lima vidi se cijela filozofija domaće gradnje: zakrpa na zakrpu, šaraf kao dekoracija, i voda kao sudac. Kut izveden “od oka”, spojevi bez brtve, vijci bez logike, a gravitacija – nepoznat pojam.
Voda, naravno, ne čita zapisnike s primopredaje. Ona samo radi svoje.Prođe kroz svaku fugetinu, ispere svaku laž o „završetku radova“ i pokaže tko je tu stvarno radio, a tko potpisivao.Na ovom spoju vidimo i tehničku i moralnu vlagu – onu koja se ne suši lako.
Energetska obnova kina – investicija od milijun i pol eura koja bode oči
Energetska obnova Centra za kulturu, popularnog “kina” u Đakovu, vrijedna 1,455.429 eura (od čega više od 1,17 milijuna eura bespovratnog EU novca), trebala je biti primjer kako se ulaže u javne objekte. Umjesto toga, postala je primjer kako velika investicija može izazvati mala – ali vrlo vidljiva – pitanja.
Fasada, koja je trebala biti nova i ravna, već sada “pleše” pod prstima. Grbava, valovita, kao da je rađena bez libele. Umjesto da sve bude pod mrežicom i armirano kako treba, imamo situaciju gdje je mrežica postavljena preko već gotove fasade, što je u građevinskim krugovima recept za – kratki rok trajanja.
Investitori i izvođači će reći da je sve po propisu. Građani neka sami procijene – dovoljno je prošetati do zgrade i pogledati izbliza. Uostalom, kad uložite milijun i pol eura, očekujete da fasada izgleda barem jednako dobro kao ona na susjednoj kući koja je rađena bez EU fondova, zar ne?
Prošetajte do Centra za kulturu. Pogledajte fasadu. Pogledajte plinske cijevi. Pogledajte mrežicu. Pa prosudite sami – je li ovo europski standard kakav zaslužuje Đakovo?
1.455.429 eura, od čega 1.170.381 eura iz EU fondova, otišlo je na “energetsku obnovu Centra za kulturu Đakovo”. Izvođač radova: Iver d.o.o. Papir podnosi sve. Fasada – ne baš.
A sve to na zgradi u srcu grada, uz blagoslov svih nadležnih tijela, energetskih savjetnika, inženjera i onih koji će – naravno – reći da je “sve po propisu”.
Propisi, naime, nikad nisu grbavi. Samo fasade. I mi koji ukazujemo na probleme!
ĐAKOVO direkt
