Kako dobiti 113 000 kuna i napisati od samostalnog rada!?

U imovinskoj kartici dužnosnika Antuna Galića stoji kako je određeno zemljište stekao iz “vlastitog rada”. Međutim, dostupna dokumentacija pokazuje da to nije točno.

Naime, Galić je za isti nasad i zemlju, koju je već imao u posjedu, koristio potporu iz Programa ruralnog razvoja – mjeru 6.3.1, vrijednu 113.000 kuna. Riječ je o bespovratnim sredstvima Europske unije, a ne o prihodima od rada ili osobnoj ušteđevini.


Prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa (čl. 8. i čl. 9.), dužnosnici su obvezni istinito i točno prikazati porijeklo imovine u imovinskim karticama.
Neprijavljivanje ili lažno prikazivanje izvora financiranja može predstavljati tešku povredu zakonskih obveza, koja povlači i prekršajnu i kaznenu odgovornost.

Ovaj slučaj otvara nekoliko pitanja:
Zašto je Galić javna sredstva prikazao kao vlastiti rad? Je li riječ o svjesnom prikrivanju činjenica ili pokušaju umanjivanja uloge EU potpore?
Ako se u imovinskim karticama navode neistiniti podaci o relativno manjim iznosima, kako građani mogu vjerovati da će isti dužnosnici transparentno postupati s milijunskim projektima iz gradskog proračuna?

Dok obični građani moraju prijavljivati i stipendije ili socijalne naknade, Galić je 115.000 kuna javnog novca predstavio kao osobni kapital. Time je, prema svemu sudeći, prekršio temeljnu svrhu imovinskih kartica – transparentnost i istinito prikazivanje izvora imovine.

Primjer kako izgleda “briga” Antuna Galića o lješnjacima najbolje govori stanje samog nasada – zapušten, neobrađen, prepušten korovu.
Navodno, nema vremena. Ali za grabljenje potpora vremena uvijek ima. Toliko je proklet da samo gleda kako uzeti, a kad treba uložiti ili platiti nekoga da se brine o onome što je dobio – tu se pokazuje i druga njegova strana: škrtost.

Dobiti 113.000 kuna javnog novca za nasad, a onda ga pustiti da propada, najbolji je pokazatelj da Galića ne zanima ni poljoprivreda, ni razvoj sela, nego samo vlastiti džep.

kuća prije dolaska na vlast i danas
