
Marin Mandarić je čovjek koji može pogledati kameru ravno u oči i slagati. To nije politička taktika, to je patologija.
Primjer? Odmah nakon izbora samouvjereno je izjavio da ima većinu. Pokazalo se da nema.
Potom je javno lagao da nije nikoga zvao. A zapravo – zvao je sve. Svakog vijećnika, od Mihalja, Uzuna, Rakušića, Gorete pa do ljudi s liste Zorana. Svakome je postavljao isto pitanje: “Što želite?”.
I kad ga svi ti ljudi koje je zvao gledaju na sjednici, on mrtav-hladan pred njima ponavlja: “Nisam nikoga zvao.”
To nije politika – to je dijagnoza.
Mandarić se skriva iza tate Franje, Antuna i ekipe iz sjene, poput Branka Kolaka, “farmera” koji pase ergelu Đakovo kao svoju privatnu livadu. A građane tretira kao stado koje će mu još i pljeskati dok ih laže u lice.
Ono što Mandarić ne razumije – kamera pamti. Zapis ostaje. Njegove laži vise zauvijek u eteru.
Đakovo će napraviti presedan u Hrvatskoj. Građani će na izborima poniziti HDZ i vratiti im za osam godina bahatosti, lopovluka i prijezira prema običnim ljudima.