Od gradske blagajne do prazne kase – firma koja živi od jedne uplate do druge- gdje je lova?!
Kada se na službenim brojkama vidi da je Grad Đakovo u samo godinu i pol dana uplatio jednoj firmi više od 1,3 milijuna eura, čovjek bi očekivao da je riječ o stabilnom i moćnom poduzeću, s ozbiljnim zalihama i urednim poslovanjem. Ali stvarnost je – kao i uvijek u Đakovu – drugačija!
Iza milijuna iz proračuna krije se firma s 1.200 € u kasi (na zadnji dan 2024. godine), s gotovo 674.000 € zarobljenih u potraživanjima i s obvezama koje premašuju 749.000 €.
Ukratko: novac ulazi na jedan kraj, a na drugom nestaje, ostavljajući radnike da čekaju plaću, dobavljače da čekaju naplatu, a građane da čekaju – cestu bez rupa!
Brojke koje otkrivaju sve:
Ukupni prihodi 2024.: 936.678,53 €
Grad Đakovo uplatio: 600.823,50 € (64,15% svih prihoda)
Neto dobit: 50.866,78 € → tek 5,4% profita
Gotovina na računu/blagajni: 1.261,89 €
Potraživanja: 673.805,20 €
Ukupne obveze: 749.146,69 €
Drugim riječima: bez gradske kase – Centrogradnja bi bila u ozbiljnom problemu jer ne bi imala posla, a s druge strane ima posla, a nema novca?!
Imovina – gotovo sve su potraživanja
Ukupna aktiva (imovina) tvrtke iznosila je 1.072.913,55 €. Od toga:
Dugotrajna imovina: 357.044,70 € (strojevi, oprema, vozila)
Kratkotrajna imovina: 715.868,85 €
Potraživanja: 673.805,20 € (94% kratkotrajne imovine)
Gotovina: samo 1.261,89 €
Kratkoročne obveze čine više od pola milijuna eura i moraju biti podmirene u roku od 12 mjeseci. To znači da tvrtka poslovanje održava balansiranjem između novih uplata i trenutnih dugovanja.
Najveći rizik poslovanja krije se u činjenici da Grad Đakovo čini čak 64,15% ukupnih prihoda tvrtke u 2024. godini. Prema e-Transparentnom, Grad je u toj godini uplatio Centrogradnji 600.823,50 € kroz projekte prometne infrastrukture (proračunska stavka 4213).
Drugim riječima, od svakih 100 € koje tvrtka zaradi, 64 € dolazi direktno iz gradske blagajne. Bez tih uplata, poslovanje bi bilo ozbiljno ugroženo.
“Grad Đakovo plati milijun, radnik dobije – poruku na Viberu.”
Dok gradske uplate prema Centrogradnji lete u stotinama tisuća eura, priča na terenu izgleda bitno drugačije. Prema neslužbenim informacijama do kojih smo došli, radnici Centrogradnje nerijetko čekaju i po dva do tri tjedna na isplatu plaće. Dio njih tvrdi da su u više navrata morali doslovno moliti ili prijetiti dolaskom kući vlasniku kako bi dobili ono što im pripada.
“Kaže moj buraz, da se nisam javio i da nisam rekao da dolazim po pare – ne bi mi ih ni dao. Zna kasniti i po tri tjedna. Nekad su i štrajkali”, navodi jedan od radnika u neslužbenoj komunikaciji.
U takvim okolnostima ispada da radnici čekaju mrvice, dok se veliki zalogaji prelijevaju direktno iz gradske blagajne. Jer, dok građani gledaju kako nestaje asfalt s ulica, asfalt nestaje i iz radničkih džepova – pretvara se u obveze i potraživanja u bilanci.
Ako milijuni prolaze kroz račune, zašto radnici čekaju svoje plaće? Ako Grad plaća više od 60% prihoda, gdje nestaje tržišni dio poslovanja?
Ako su obveze veće od raspoloživih sredstava, koliko je održivo ovakvo poslovanje?
Centrogradnja je službeno “uspješna” firma – s prihodima koji rastu i dobitkom na kraju godine. Ali iza brojki krije se ovisnost o jedinom naručitelju – Gradu Đakovu.
Firma bez Grada ne može opstati. Na papiru milijun eura, u praksi – prazna kasa. Na izvještajima profit, u stvarnosti – dugovi i čekanja.
Na transparentu – ceste i nogostupi, u pozadini – potraživanja i krediti. Milijun iz proračuna, 1.200 € u kasi. Sve je jasno, samo jedno pitanje ostaje:
GDJE JE LOVA?!
ĐAKOVO direkt
