Kažu — dolazi novo lice HDZ-a.Mi kažemo — lice možda novo, ali guzica ista.Ista ona koja već osam godina sjedi na tuđem trošku i diže ruku kako joj se kaže.Ista ona koja ne zna što znači “raditi”, ali zna što znači “potpisati”.
Naš izvor — čovjek iz sustava koji, razumljivo, ne želi da njegovo ime završi na naslovnici kao žrtvovani jarac — kaže da se sprema show. Jedan od likova u toj predstavi, navodno, ima slabost prema tehnologiji, ali i poseban talent za spajanje krajeva koji ne bi smjeli biti spojeni.

Modus operandi koji se šapće zvuči kao scenarij kriminalističkog romana:lažirani osobni podaci, narudžbe skupih telefona i uređaja na tuđe adrese, a zatim — magijom koja se u kriminalu zove “preuzimanje bez pristanka” — ti uređaji završavaju u rukama onih kojima nikada nisu bili namijenjeni?

I tu se naša priča zaustavlja. Ne zato što nemamo više, nego zato što — u zemlji gdje istina nosi zaštitne rukavice — dovoljno je da se samo izgovori rečenica: “atmosfera se grije.”
Jer dok običan građanin drhti pred kaznom ako zakasni platiti račun, postoje oni koji zakone savijaju kao toplu plastiku — do točke kad se više ne zna tko je dužan, a tko dužnosnik.
Pravila su, čini se, elastična: za jedne članak zakona, za druge članska iskaznica.Pa neka se grije.
Neka se grije dok postane nepodnošljivo onima koji misle da su iznad osnovnih principa poštenja.Mi ćemo, kao i uvijek, ostati ovdje — s naočalama za crnilo i blagim osmijehom — da zabilježimo svaki treperaj pregrijanog zraka.