Đakovu je već godinama jasno – pravda vrijedi samo za članove HDZ-a. Ako si njihov, imaš sve: posao, vrtić, socijalu, čak i prednost u redu za ortopedska pomagala. Ako nisi – bolje ti je da pakuješ kofere.
Ljudi su ostajali bez socijalne pomoći kao da je riječ o luksuznoj naknadi, djeca su odbijana u vrtićima kao da su roditelji krivi što ne pjevaju himne HDZ-u, a invalidi – vjerovali ili ne – ostajali su bez ortopedskih pomagala. Jer krivi glas, kriva krv.
Marin – veliki lažov na čelu parade
Gradonačelnik Marin Mandarić već osam godina priča bajke, dok mu grad tone u ucjene i glad. Za njega je sve PR – vrtići koji se ruše, škole koje se preplaćuju, ceste koje se “svečano otvaraju” s rupištima.Ali kad treba pomoći čovjeku – nema. Jer pomoć ide samo “naši našima”.
Antun – mali krvnik (NOVO U GRADU)
Ako je Marin lažov, onda je Antun Galić gradski krvnik. Njegova je specijalnost osveta. Onaj tko nije njihov, brzo sazna što znači biti obilježen – od socijalne pomoći do mjesta u vrtiću, sve nestaje preko noći.
Antun si umišlja da je mali lokalni sudac, porota i krvnik – sve u jednoj osobi. Samo bez pravde.
Đakovo danas ne šuti jer nema što reći. Naprotiv – priča se po kavanama, dvorištima i radnim mjestima. Ali svi znaju: progovoriš javno – i odmah dolazi odmazda. Ode ti pomoć, ode ti mjesto u vrtiću, možda i posao.
Tišina nije strah – tišina je znanje da će te Marin i Antun oderati čim otvoriš usta.
Đakovački vampiri- oduzimali čak i ljudima štake?!
Tako izgleda đakovački model gladi i kazne – socijala kao privatna kasica-prasica, vrtići kao poligon za ucjene, ortopedska pomagala kao oružje protiv onih koji nisu HDZ.
A građanima ostaje samo muk.
Đakovo nije grad tišine – Đakovo je grad u kojem su Marin i Antun odavno naučili kako se vlast drži strahom, a glad koristi kao politička valuta.
ĐAKOVO direkt
