Stoljeće nogometa, 100 godina kluba. Trebala je to biti fešta generacije, slavlje za cijelo selo, ponos i uspomena. Umjesto toga – pustoš. Na tribini jedva stotinjak ljudi, a atmosfera mrtva kao da se igra trening utakmica nedjeljom ujutro.
Nije ni čudo. Ljudi su shvatili s kim imaju posla. Nema tu ljubavi ni prema narodu, ni prema državi, ni prema vlastitom selu – sve je to svedeno na jedan princip: što dalje od svog, a što više uzeti tuđeg i kititi se perjem.
I tko je zapravo bio na toj „velikoj proslavi“? Pogledajmo popis:
Antun Galić – dogradonačelnik i glavni Grinch koji je ukrao stoti rođendan Ratara.
Njegova supruga – bila zaposlena preko programa Zaželi.
Trembuš Goran – Marinov kum, Univerzal.
Marina Trembuš – kuma i „časna sestra u crkvi“, a ujedno supruga Gorana Trembuša i predsjednica VMO Piškorevci.
Milković Kristina – gradska hostesa.
Njezin sin – Galićev tajnik NK Ratar.
Stjepan Ripić – direktor Univerzala
sa ženom zaposlenom u mirovinskom.
Branko Galić – brat dogradonačelnika, član KUD-a Zora i navodno član VMO, inače dužnik hrvatskoj državi.
Utakmica se snimala da ljudi mogu gledati kod kuće, od fešte za selo ostao je samo uski krug stranačkih kolega, kumova, rodijaka i podobnika. Dok oni jedni druge zapošljavaju, kite se titulama i sjede na funkcijama, narod je ostao doma.
Trebao je to biti praznik Piškorevaca, dan kada se cijelo selo okuplja, kada se pamti povijest i slavi budućnost. Ali tribine su zjapile prazne. Zašto? Zato što ljudi znaju da to više nije seoski klub, nego HDZ-ov klub.
Galić je u svemu – od politike, kumova, zapošljavanja, do sporta i kulture. I zato se ljudi nisu pojavili. Nisu htjeli biti statisti u njegovoj predstavi. Da je to bio pravi rođendan sela, okupilo bi se pola Piškorevaca. Ovako – ni oni njegovi nisu došli.
Situacija se u večernjem programu nešto popravila, ali daleko je to od seoske zabave. Na sportskoj utakmici nikoga, na zabavi pijanstvu i kića nekolicina ljudi.
Jer narod zna – tu nema ni poštenja ni zajedništva. I tako, umjesto da Ratar slavi 100 godina nogometa, selo slavi 100 godina otmice – jer klub više nije njihov, nego partijski.
I opet bez obzira na sve nađe se nekolicina građana koji bezuvjetno pomažu klubu bez ikakvih političkih, osobnih ili drugih akonotacija. Daju svome vrijeme, svoj novac rad i trud.
A Galić? Njemu trebaju glasovi!
ĐAKOVO direkt
