Mihalj je, kažu, doradio “e-Transparentno”. Projekt koji je, realno, Gradu Đakovu donio – ništa. Papir, ekrani i priče o “transparentnosti”, a građani i dalje ne vide ni gdje, ni kako, ni tko troši njihov novac.
Dok su “radili” program, možda su mogli pogledati i ispaljene projekte oko sebe – one koji su pojeli milijune, a nisu donijeli ni reda ni odgovornosti. Mihalj i Uzun bi, umjesto što mladima prodaju praznu slamu o “digitalnoj budućnosti”, mogli pokazati malo transparentnosti u nepravilnostima koje svi vide, ali nitko ne priznaje.
Digitalni prozori, iste zavjese
Transparentnost nije stvar softvera. Transparentnost je kad se otvore prozori i izađe smrad, a ne kad se isti sakrije iza novog sučelja.A dok se Mihalj i društvo slikaju uz aplikaciju, možda bi mogli kliknuti i na stvarne probleme.
Recimo, vrtić Sjever – 2,5 milijuna eura. Zašto to ne prijavite?
Neka institucije kažu je li bilo nepravilnosti, tko je nadzirao, i tko je potpisao račune.To bi bila prava transparentnost – ne kroz ekran, nego kroz postupke.
Skinite rukavice i dajte nam nadu!
Jer građanima nije dovoljno da gledaju tablice isplata. Želimo znati zašto se plaća, kome, i što je zauzvrat napravljeno i kome je prijavljeno?
Sve dok se stvarni problemi guraju pod tepih, a digitalne igračke prodaju kao reforme,svaka aplikacija ostaje samo – sjajni filter za prikrivanje prljavštine kao što je bila i zadnjih 8 godina.
Skinite rukavice. I ne dirajte ekran, dok ruke nisu čiste.
ĐAKOVO direkt
