Sve češće nam se javljaju građani koji tvrde da gradski službenici ulaze u privatna dvorišta – bez ikakve najave, bez sudskog naloga i bez pristanka vlasnika. Neki slučajevi već su snimljeni i dijele se po društvenim mrežama. Ovakva praksa ne samo da narušava privatnost, nego i izravno zadire u Ustavom zajamčena prava.
Ustav Republike Hrvatske –
članak 34. „Dom je nepovrediv. Samo sud može odrediti da se dom pretraži, a ulazak u dom dopušten je samo uz pristanak stanara ili temeljem sudskog naloga.
“Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – članak 20.„Vlasnik ima pravo samostalno uživati i raspolagati svojom stvari te isključiti svakoga tko mu se bez pravne osnove u to miješa.
“Kazneni zakon – članak 141. (Povreda nepovredivosti doma)Tko neovlašteno uđe u tuđi dom ili prostor, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
Zakon o komunalnom gospodarstvu – članak 101. i 102.Komunalni redar može obaviti nadzor, ali ako se radi o privatnoj parceli, potrebno je prethodno pismeno odobrenje vlasnika ili nalog suda. Samovoljni ulazak nije dopušten.
Drugim riječima, ni grad, ni komunalni redar, ni inspektor nema pravo zakoračiti u vaše dvorište bez suglasnosti ili naloga – osim u iznimnim situacijama (hitna opasnost, spašavanje života).
Ako gradski službenik danas može nepozvan zakoračiti u tuđe dvorište, sutra to može postati pravilo.Gdje je granica između „službene kontrole“ i zadiranja u privatnost?Građani se pitaju hoće li morati zvati policiju da štiti njihovo dvorište od onih koji rade za – Grad.
Ako gradski službenik danas može nepozvan zakoračiti u tuđe dvorište, sutra to može postati pravilo.Gdje je granica između „službene kontrole“ i zadiranja u privatnost?Građani se pitaju hoće li morati zvati policiju da štiti njihovo dvorište od onih koji rade za – Grad.
Privatno dvorište nije javna površina.U zemlji u kojoj se zaklinjemo u vladavinu prava, kućna vrata i dvorišna ograda granica su koju nitko – pa ni gradski službenik – ne smije prelaziti bez sudskog naloga ili izričitog pristanka vlasnika.