Papir ne zaboravlja. Više od 350 tisuća eura isplaćeno je iz gradskog proračuna na račun dogradonačelnika u osam godina, dok se Đakovo još uvijek bori s istim problemima koje je imalo na početku njegova mandata.
U to vrijeme prosječni učitelj s dvadeset godina staža zaradi oko 1.100 eura, vatrogasac koji gasi požare i spašava kuće oko 1.000 eura, policajac koji noću lovi kradljivce i po danu piše kazne jedva 1.200 eura, a vojnik na granici između 900 i 1.100 eura. 3 plaća ili četiri vatrogasne smjene stanu u jednu njegovu mjesečnu isplatu.

Gradski proračun jasno pokazuje svoje ponašanje – nagrađuje sjedenje više nego akciju.
Što točno radi dogradonačelnik? Pojavi se na domjencima, prereže vrpcu, izgovori protokolarni govor. Što ne radi? Ne donosi prometna rješenja, ne otvara nova radna mjesta, ne provodi planirane projekte u roku.

Dok Excel tablice uredno zbrajaju eure, grad stagnira u stvarnom životu.
Papir radi više od kabineta.Transparentnost je riječ koja se rado koristi na konferencijama, ali u praksi nestaje čim dođe vrijeme za odgovornost. Nema javnih izvještaja o rezultatima rada, odluke se objavljuju kasno ili nikako, a građani saznaju tek kad račun dođe na naplatu.

Zato Đakovo Direkt objavljuje sve platne liste od prvog dana mandata do danas.
Datumi, iznosi, dodaci i dnevnice crno na bijelo pokazuju što gradska vlast zapravo radi – i još glasnije što ne radi.Za tih 350 tisuća eura grad je mogao dobiti obnovljenu školsku dvoranu, nekoliko dječjih igrališta ili kilometre novih biciklističkih staza.

Umjesto toga, odlučeno je da je jedna plaća važnija od stotine dječjih osmijeha ili sigurnijih ulica. Čekamo demanti dograda da ovo nije istina, ali brojke su tvrdoglave.
Papir ne zaboravlja i neće zašutjeti.

Za veleum s 5.500 eura mjesečne plaće to možda i jest sitniš.
Za građane je to pola generacije izgubljenih prilika. Gradska vlast i dalje plaća, građani i dalje čekaju, a projekti i dalje stoje. Takvo je stvarno ponašanje gradske politike – sve dok ga ne promijenimo mi koji te brojke plaćamo.
