U Đakovu sve može. Čak i to da pročelnica za gospodarstvo i financije, osoba koja građanima dijeli lekcije o urednosti i fiskalnoj disciplini, sama završi na sudu jer ne vraća dugove koje je potpisala.
Ista ta Sanja Rogoz-Šola, mag. oec., koja u službenom dopisu sjedi pod grbom Grada i poziva se na financijsku odgovornost, u sudskom spisu figurira kao dužnica koja se pravdala i žalila dok joj Visoki trgovački sud nije presudio – platiti mora.
Jer dug nije molitva – dug ne nestaje u zraku. Dug ne pere sveta voda. Dug ne rješava kum u sakristiji. Dug je dug, a mjenica potpisana rukom Sanje Rogoz-Šole završila je tamo gdje joj je i mjesto – u spisu, pod brojem, pred sucima.
Ista ta Sanja Rogoz-Šola, mag. oec., koja u službenom dopisu sjedi pod grbom Grada i poziva se na financijsku odgovornost, u sudskom spisu figurira kao dužnica. I to ne mala. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u presudi iz 2006. godine, jasno je potvrdio: dužna je platiti 19.914,61 kuna s kamatama i troškovima postupka.
Žalba – odbijena. Točka.
Odbija se žalba kao neosnovana, a presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj II P-1089/02-14 od 14. svibnja 2003. godine se potvrđuje!
Dakle, kad je trebalo potpisati mjenicu – tu je. Kad je trebalo preuzeti kredit – tu je. Kad je trebalo platiti dug – nigdje nje.
Sud je morao rješavati.I sad zamislite ironiju: pročelnica za financije, čuvarica gradske kase, zadužena da pazi na porezne kune svih nas, sama pokazuje kako se “odgovorno” postupa s novcem – potpiši, negiraj, povuci se, pa možda i prođe. A ako ne prođe, uvijek ima žalba.
No dok građane blokiraju radi parsto kuna duga za režije, dok se sirotinji skidaju zadnje plaće i mirovine, pročelnica se šepuri u prvim redovima crkve, glumi moralnu vertikalu i priča o poštenju.
Poštenju? Pa kakvom, pobogu? Onom koje završava u presudi Visokog trgovačkog suda?
Toliko o Sanji. Toliko o Crkvi. Toliko o poštenju.
ĐAKOVO direkt
Bas imate krasnu ekipu u Đakovu