Od ranog jutra sastanci, dogovori, “kave” i pozivi.Tata opet vodi glavnu riječ, obavlja razgovore s ravnateljem — koji je, sasvim slučajno, i bratić.
Ništa sporno, jer ravnateljstvo, rodbina i sport u nas uvijek nekako idu ruku pod ruku.Taj isti bratić nije došao niotkud.Najprije je bio trener rukometnog kluba — onako, volonterski, iz ljubavi prema sportu.
Na kavici je bio i Galić, tema su bili pilići i praščići.
Onda je nekako, slučajno, postao i neki voditelj kluba. I kako to već ide, kad se netko toliko daje za zajednicu — red je bio da ga se “utješi” ravnateljskim mjestom. Jer u Piškorevcima očito vrijedi pravilo: ako si dobar u rukometu, možeš i školu voditi.
Kažu da tata i Marin s tim nemaju veze.Naravno da nemaju — pa i oni smiju imati bratića!
Samo što je taj bratić, eto, imao malo više sreće od ostalih.Roditelji i mještani gunđaju, djeca gledaju, a sve ide dalje po starom. U školi više rukometnih termina nego nastavnih sati, ali tko broji — bitno da su papiri čisti, a veze tople.
Tako se kod nas “napreduje” — ne po znanju, nego po rodoslovlju. I sve to pod sloganom: Naprijed, ne straga.
Samo što smo, čini se, već odavno zapeli u rikvercu.
ĐAKOVO direkt
Nažalost takva rodbinska povezanost i uhljebi nije samo u Đakovu. Ljudi opet glasaju za takve pa ih nije za žaliti, samo dižite ruke i klimajte glavom. Umirovljenici nek i dalje kopaju po kantama. Bilo je objavljeno da dogradonačelnik Đakova prima plaću 5.500 eura. Ako nije istina nek pokaže platnu listu. Zar to nije sramota i nikad ima dosta. Nemam ništa nadodati glasajte ponovo za takve i biti će vam još bolje. E moj narode.