U glavnim ulogama: Marin Mandarić, gradonačelnik i samoproglašeni “izigrani junak”, Ivan Anušić, kum i vođa iz sjene, Ivan Mihalj, čovjek koji se usudio reći “neću prodati svoje birače za sendvič i parkiralište”.
Dakle, scena prva: Mandarić izlazi pred kamere i kuka – “Dečki su izigrali mene i Anušića”. Drama, suze, violine. Kao da ga je netko ostavio samog na svadbi bez kumova.
Poruka je jasna: jadni Marin htio je dogovor, ali ovi ga navukli kao dijete na kinder jaje.Scena druga: Mihalj, mrtav-hladan, poručuje – “Nismo pristali izdati povjerenje 10% birača”.
Drugim riječima: “Marin, odi se igrati kocke negdje drugdje, ali ne s našim glasovima”.I sad – tko laže?
Ako pitaš Mandarića – svi su ga izdali, on je Isus na križu đakovačke politike. Ako pitaš Mihalja – nije bilo nikakvog izdavanja, nego samo odbijanje da se proda duša za malo vlasti. A istina?
Ako pitaš Mandarića – svi su ga izdali, on je Isus na križu đakovačke politike. Ako pitaš Mihalja – nije bilo nikakvog izdavanja, nego samo odbijanje da se proda duša za malo vlasti. A istina?
U Đakovu je sve jednostavno: laže onaj tko najviše priča o poštenju.
Mandarić se pravi žrtvom, a zapravo mu je propala zadnja kombinacija za spašavanje stolice. Mihalj mu nije htio biti žetončić, pa je Marin odmah pustio spin: “izigrali su me”.
📌 Ukratko:Mandarić laže jer je naučen da uvijek laže – to mu je politički refleks.Mihalj ne mora ni lagati – dovoljno mu je reći da nije izdao, i već izgleda kao Gandhi među kokošima.‼️‼️
ĐAKOVO direkt
