Đakovo: Kako HDZ-ovci za 2,8 milijuna eura obnavljaju park, a ne i svoje čiste savjesti!

Ah, Đakovo! Grad gdje su europska bespovratna sredstva postala sinonim za političko šminkanje i vođenje gradskog vrta s više pažnje nego što se vodi vlastiti život. Nedavno su se naši dragi HDZ-ovci pohvalili kako su dobili 2,8 milijuna eura za revitalizaciju Strossmayerova perivoja. Očito, kad već ne mogu revitalizirati svoju reputaciju, odlučili su se posvetiti obnovi jednog malog dijela prirode.

Na papiru, projekt izgleda kao bajka: obnova šetnica, dječja igrališta, trim staze, čak i gledalište! A sve to u 7,75 hektara zelenila. Ali, tko bi od nas trebao brinuti o tome? Naši gradonačelnici? Oni su ionako zauzeti s pričama o tome kako će ovaj park učiniti Đakovo "zelenijim". Nije li to lijepo? Dok se šuška o ekološkoj osviještenosti, stvarnost je takva da svaka šetnja po Đakovu više liči na hodanje po minskom polju političkih obećanja nego po osvježenom perivoju.

S obzirom na prošle projekte, možemo se samo nadati da neće pokušati isplatiti ovaj novac na način na koji su trošili prethodne europske poticaje — naime, kroz čarobne ruke svojih prijatelja i rodbine, dok obični ljudi ostaju bez šetnica i rekreacijskih sadržaja. A oni koji se usude postaviti pitanje o tome, dobit će suzdržane poglede i 'argumente' o "gradskoj održivosti".

Naravno, glavni fokus ovog projekta je očuvanje identiteta perivoja kao najprepoznatljivije vizure Đakova, što je divno, ali zar nije identitet Đakova već odavno izgubljen u tmini političkih korupcija? Dok naši političari vode borbu za vođenje 'zelene infrastrukture', mi se pitamo: gdje su zapravo nestali milijuni koje smo uložili u prošle projekte? Je li moguće da su se svi ti novci jednostavno "revitalizirali" negdje drugdje?

S obzirom na sve to, možemo samo zamisliti kako će se u budućnosti izgraditi perivoj koji je, kao i njihova politika, pun praznog hvalisanja i površnog varanja. Na kraju krajeva, ako HDZ-ovci mogu revitalizirati park, zašto ne bismo pokušali revitalizirati i naše očekivanje da će se napokon početi brinuti o onome što je važnije od šetnice – o našim ljudima? Ali, tko sam ja da tražim čuda u gradu gdje je politika postala sport, a građani samo sporedna uloga u predstavi koju nikad nisu tražili da gledaju.

[!WARNING] Pravna napomena: Ovaj tekst je satiričko novinarsko djelo inspirirano objavama sa službenih izvora (Izvorni Link). Đakovo Direkt ne odgovara za eventualne duševne boli dužnosnika, kvalitetu asfalta, niti točnost proračunskih planova. Sve sličnosti sa stvarnom logikom vlasti su potpuno slučajne i nenamjerne.